Povrtna čarolija

Nisam za stereotipe, poput: zdravi doručak, ručak, večera, kakve znaju spominjati u svojim člancima i seminarima gurui sirovojelstva i ''zdrave hrane''. To mi ne zvuči niti malo primamljivo a niti korisno. Trebamo napustiti stare navike vremenskog tijeka pripremanja obroka u koje spada klasična građanska hrana. Zašto si komplicirati život, kada je sve prirodno, najjednostavnije, najbolje i najučinkovitije.

Ja sam za '' Hranu budućnosti'' koja  bi  zapravo  trebala biti difuzija stanica i kojom se najprije transferiraju hranidbeni sastojci u naše tjelesne stanice, koja garantira dobro zdravlje. Ne trebamo se mučiti pitanjima koja je biljka zdrava, koja nije? Koje je povrće zdravo a koje nije? Zapamtite, sve sirovo je zdravo, pa makar se hranili i monohranom, zagarantirat će nam zdravlje.
U mojoj torbi se uvijek nalazi boca sa zelenim kašastim sokom i boca sa sokom od voća i povrća, te poneka voćka! Ponekad kada hodam imam osjećaj da letim, da idem po zraku, želim trčati.

Kada se vraćam s posla, već mi je u glavi misao koju ću kombinaciju smutija  napraviti. Danas sam kupila prekrasno svježe povrće i salatu u našoj voćarni. Jedva sam čekala da dođem doma i da smiksam jednu povrtnu čaroliju. Uspjela sam, naravno. Cijelim putem prema doma, mirisala sam taj celer i sline su mi krenule, te sam odmah smislila kreaciju.
Podijelit ću je s Vama. Osjećam se kao kraljica jer imam vremena napretek, te se ne moram više petljati sa masnim suđem i smrdljivim rajnglama. O bože kako se povlašteno osjećam primivši spoznaju o sirovojelstvu. Pročitala sam mnoge znanstvene knjige i dobro utvrdila gradivo o namirnicama i kako se one ponašaju u našem organizmi, misleći pri tom na dobre i loše.

 Bilo bi mi drago da svoje znanje mogu prenijeti na mlade, one koji su još u školskim klupama. Oni su važni i njih bi se trebalo educirati. U zapadnim i naprednim zemljama svijeta to je već normalno. Tamo  se mogu naći mlade  stasale generacije sirovojelaca,  koje nikada nisu okusile kuhanu hranu, a o mesu da i ne govorm. Njih to užasava i vrijeđa ako bi im netko ponudio za jelo meso. Takvi ljudi mogu spasiti svijet od propasti. I nije na odmet rečenica da se ''Smak svijeta događa''. On je u nama.
Moja baka je znala pričati da će tada loši i zli na jednu stranu a dobri na drugu. Loši će umirati u najstrašnijim mukama i patnjama. Zar se to ne događa? Pune su bolnice i čekaonice bolesnih ljudi, koji ne mare što jedu, što su jeli i čime hrane svoju djecu!
Mi smo zapravo ono što jedemo! Ako svoje tijelo uništavamo kuhanom hranom, anorganskom životinjskom hranom, idnustrijskom hranom lako i brzo ćemo biti bolesni, stari, sijedi pogureni, hromi i bez energije. Takve ljude susrećem stalno oko sebe. Oni jednostavno ne mare i ne žele se mijenjati, ne znaju kako bi počeli i nemaju energije.  Muče svoja tjela do iznemoglosti i ''vlastitim ustima sebi kopaju grob''.

Umalo zaboravih na recept svojega prekrasnog povrtnog smutija ''Povrtne čarolije''
- banana
- stapka celera s listovima
-  5 glavica kelja pupčara
- ¼ limuna
- pola zrelog avokada
- 1 cm đumbira
- 3 dcl vode