Najbolja je sezonska hrana

Ako promotrimo prehrambenu sliku diljem Globusa, dolazimo do zaključka da su Europljani najbolesniji ljudi jer se hrane kuhanom i industrijskom hranom, u poretku su Amerikanci, Japanci također, jer su poprimili zapadnjačke navike. Eskimi imaju kratki vijek iako žive u čistoj prirodi. Oni se hrane uglavnom uljima riba i ribama, bez povrća i voća ili minornim količinama. Brzo stare i umiru. Najdugovječniji su Hunze i plemena s juga Polutke i Ekvatora, koji se uglavnom hrane biljnom hranom, plodovima voća i povrća, bobicama i sjemenkama, ne jedu brašno od žitarica niti ulja.

Zimski je period kada su naši vrtovi pokriveni snijegom, a  vegetacija nije više aktivna kao u prošlom periodu. Zato sve plodove iz našeg vrta trebamo pažljivo spremiti tijekom sezone kako bi imali za zimsku potrošnju, bilo sušenjem ili zamrzavanjem.

 
Imam višegodišnje iskustvo da je takva hrana najbolja za naše tijelo jer sadrži najviše nutritivnih vrijednosti za razliku od one kupovne koja je rasla u kontroliranim uvjetima bez sunca i čiste zemlje koju kupujemo u zimskom periodu. To su uglavnom biljke koje rastu u plastenicima. Takve biljke su siromašne fitonutritivnim vrijednostima u kojima je nedostatan kisik. Nedostatkom kisika stanice zahvaća rak. 
Ne sjećam se kada sam bila zadnji puta bolesna, a niti kada sam imala prehladu. Ljudi koji imaju takve i sliče bolesti i simptome govori nam činjenica da su zapustili svoju prehranu i da jedu previše mrtve i prerađene hrane prepune škroba i glutena, mesa, mlijeka, šećera, mesnih i ostalih industrijskih prerađevina. 
Kod konstantnog uzimanja takve kuhane, štetne, i prerađene hrane naše tijelo ne može se je  osloboditi, te se stvaraju nakupine u našem tijelu, pri tome najviše stradavaju žlijezde. A kada nam žlijezde ne funkcioniraju i njihov rad je poremećen, nastaju mnogobrojne bolesti.

 Ljudi se u zimi manje i kreću pa im se tijelo dodatno optereti balastima neadekvatne prehrane. Ponavljam, mi smo živa materija, nemamo enzim za probavu prerađene i kuhane hrane, glutena, škroba, mesa... Po dizajnu spadamo u frugivore ili voćojede. Imamo tupe zube i dugačka crijeva za razliku od karnivora koji imaju šiljaste zube i kratka crijeva.

Najbolje bi bilo kada bi se u zimi hranili oskudno, našim uskladištenim zalihama voća i povrća, te si možemo u prehranu povremenu uključiti i jedan kuhani obrok s boljim ili ne štetnim namirnicama. Zamijeniti glutenska brašna sa bezglutenskim, izbaciti meso i mesne prerađevine, izbaciti šećer, te umjesto njega možete koristiti med i sirup od datulje ( najbolji prerađeni zaslađivač) i zeleni prah stevije ).
Donosim vam recept Tartar sirovog umaka koji je pun okusa, niti jedan nesirovi Tartar umak ne može se mjeriti ni po čemu sa sirovim.
Skuhajte vaše omiljeno povrće i prelijte ga ovom sirovim umakom. Okus i zadovoljstvo neće izostati.

Pravi  sirovojelski Tartar umak

Sastojci:

-          pola veće tikvice (može smrznuta)  – opcionalno

-          pola većeg  krastavca (može smrznitu)  - opcionalno

-          pola šalice suncokretovih sjemenki, par sati namočenih

-          ¼ luka (ljubičastog ili 2 mlada cijela luka

-          1 češanj

-          Pola  limuna

-          1 žličica him. soli

-          peršin

-          1-2 žlice maslinovog ulja

-          pola dcl vode

-          papar

Sve sastojke miksati u Vitamix blenderu ( ili nekom drugom) do fine kremaste strukture.
Kod serviranja možete dodati kim ili sjeckani sušeni vlasac.
Sastojci su prilagođeni mom ukusu i okusima koje preferiram. 
Predlažem vam da sami napravite svoj Tartar prema vašim željama i okusima s odabirom  namirnica koje volite.
Ovaj umak može se koristiti kao idealan preljev za salate, sirove tjestenine*,  može poslužiti i onima koji nisu u potpunosti na sirovoj prehrani već imaju jedan kuhani obrok.

Sirovojelski Tartar umak punog okusa, ne može se mjeriti s klasičnim tartar umakom koji se radi od fermentiranih mliječnih proizvoda, industrijski proizvedene majoneze,  senfa i sl. te je pravi potencijal za punjenje krvožilnog sustava, a pogoduje rastu kolesterola i šećera.

by nada zlatar lukavski